Dušan Matić i Aleksandar Vučo
“Marija Ručara” je scenska interpretacija nepravedno zaboravljenog dela srpskih nadrealističkih pesnika Dušana Matića i Aleksandra Vuča. Poema je izašla u Knjižarnici „Svetlost“ Lazara P. Vukićevića iz Beograda, 1935. godine kao prva knjiga edicije „Poezija i kritika“, ali je još pre puštanja u prodaju bila zabranjena, a nepovezani primerci uništeni.

“Marija Ručara” i u sadašnjem vremenu snažno progovara o položaju žene, radnice i predstavlja jasan krik obespravljene žene, kao svih nas koji smo ućutkani i čije se mišljenje i stav o gradu i zemlji u kojoj živimo ne uvažava, već je najglasniji zov profita a surovo ekspoloatatisanje ljudi, prirode, zemlje vidljivo na svakom koraku.

Kroz ovu temu, želimo da ukažemo na potencijalne perspektive prevazilaženja i revolucionarizovanja uslova svakodnevnog života u vreme globalnog neoliberalnog kapitalizma, njegovih paradigmi, politika, tehnika kontrole, zastrašivanja, uslova rada, migracijskih režima i demokratije.

“U početku borbe u bedi gledaju samo bedu
A ne vide njenu prekretničku stranu.”
Umetnuti tekstovi: Aleksandar Rangelov, Dušan Vasiljev, L.Lazarević, Milan Drainac, Stanislav Šimić, Dobriša Cesarić, Milivoje Ristić, tekstovi malih oglasa 2021, tekstovi izvođača.

Režija i dramaturgija: Sanja Krsmanović Tasić
Igraju: Marta Keler, Jugoslav Hadžić, Danilo Karapandža, Sanja Krsmanović Tasić
Muzika: Jugoslav Hadžić
Scenografija i kostim: Hleb teatar
Izrada scenografije: Nikola Tasić
Dizajn programa i postera: Danilo Karapandža
Fotografija: Anastasia Tasić
Konsultant na projektu: Srđan Atanasovski
Predstavu podržavali: Rekonstrukcija ženski fond RŽF i MKM
“Reku ti je neko zgrabio
Skrenuo poždrao
Ciku i smeh na obali
Sunđerom profita popio”