“Ova predstava, baš kao i Dadina knjiga, moraju biti deo tog informativnog i obrazovnog procesa, neka vrsta katarze za Dadine savremenike, i jedinstvenog putokaza za buduće novinare.”

Veran Matić, POLITIKA, 9.04.2014.


“This performance, just like Dada`s book, has to become part of the informative and educational process, a kind of a catharsis for Dada`s contemporaries, and an unique milestone for future journalists.“

Veran Matić, POLITIKA, 9.04.2014.

Advertisements

“(…) Sve scene su visoko poetske, pozorišno maštovite i vrlo, vrlo sugestivne. Veliki rad cele ekipe saradnika autorke i performerke Sanje Krsmanović Tasić, umnogome se isplatio. Blagost i ljudska toplina koji daju osnovn i ton cele predstave, pravi je način duboke POBUNE protiv nasilja i smrti, koju treba da sugeriše ovaj značajan poduhvat. Autorka je pokazala i veštinu i darovitost u izboru sredstava izraza, ali najvažnije je što je svojim plemenitim delom približila hrabri i tragični lik Dade Vujasinović publici i stvorila neizbrisiv spomen ovoj hrabroj i tragičnoj mladoj ženi, koja je platila mnoge račune vremena u kome je iskušavala sile mraka u kome je nestala. Zahvaljujem na ovakvom radu i čestitam na moralnom i umetničkom stavu autorke. BRAVO!”

Goran Cvetković, Radio Beograd, 8.04.2014. štampano u Novom Magazinu i BETON-u  


(…) All the scenes are highly poetic, theatrically full of imagination and extremely suggestive. The great work of all the collaborators of the author and performer Sanja Krsmanović Tasić, has been rewarded a thousand fold. Gentleness and human warmth that give a special tone to the whole performance, are a true path of a deep REBELLION against violence and death, that is imposed by this important accomplishment. The author has demonstrated skill and gift in the choice of the means of expression, but the most important part is that she has , with her noble work, drawn closer the brave and tragic character of Dada Vujasinovic and has created for the audience an inerasable testimony of this young women, that paid the price of a time in which she was testing the forces of darkness into which she disappeared. I am thankful for this work and I congratulate the moral and artistic statement of the author. Bravo!“

Goran Cvetković, Radio Beograd, 8.04.2014.Printed in Novi Magazin and BETON

“Od dvadeset dva istaknuta termina i sintagme, za koje nam glumica kaže da su fusnote netom izvedene predstave, publika ima vremena da izabere tri ili četiri, kojima će autorka onda objasniti svrhu u svom stvaralaštvu, potkrepljujući to citatima iz stručne literature, ili će, uz obrazlaganje, izvesti odgovarajuću scensku vežbu, kao što je to ovog puta bilo na osnovu glagolske imenice „vrtenje“.
Jedna naizgled nepozorišna forma dobila je ovde svoj originalni pozorišni izraz, a glumica nije više reciklirala svoje staro iskustvo, nego je na osnovu njega pred nama, neusiljeno i vešto, u nizu mini etida punih značenja i lepote, publici pružila jedan iznenađujuće svež sadržaj. Tek su te i takve fusnoste uistinu ostvarile smisao eseja u pokretu.”

Zlatko Pakovic , DANAS, 3/02/2013.

“…The actress, spontaneously and skillfully, in a number of mini scores full of meaning and beauty, offers the public a surprisingly refreshing content.”

Zlatko Pakovic, “DANAS”, 3/02/2013.

 

Monodramsku predstavu „Priče krvi i hleba“ Sanje Krsmanović Tasić, čine njena sećanja, priče o precima, porodičnoj, ali i kolektivnoj tradiciji. Predstava je nastala iz potrebe da se suoči sa ličnim I društvenim nasleđem, odnosima između arhetipskih ženskih i muških principa, destruktivnosti politike. U ovom „eseju u pokretu“, kako je sama autorka definisala predstavu, ona odlučno raspravlja o tezi da je naša istorija vampirska u smislu toga da se napajala krvlju sopstvenog naroda. A reči Bertolda Brehta, da je nesretna zemlja kojoj su potrebni heroji, koje se u predstavi citiraju, ostaju kao eho, bumerang koji se nepestano vraća u svest gledaoca, udarajući je i izazivajući. Kada razmatramo društveni značaj predstave „Priče krvi i hleba“, pored tema koje nedvosmisleno definišu društveno-politčku bitnost, vrlo je važna i interaktivnost. Autorka koristi svaku priliku da gledaoce uvuče u tok predstave, podstičući na taj način njihovu participaciju. Tokom izvođenja nam ona postavlja pitanja, motiviše nas da ispričamo svoja sećanja, nudi nam čašice šljivovice koju sa njom i međusobno delimo. A nakon završetka zvaničnog dela, glumica nam daje mogućnost da izaberemo scene koje će posebno igrati, kao appendix, odnosno fusnote koje, kako je kaže, ima svaki esej, pa i ovaj koji je ostvaren u pokretu. Dvadesetak tih fusnota, otvorenih mogućnosti za izbor scena, projektuje se na zid, a publika je pozvana da odabere njih nekoliko, scena koje će nam Sanja Krsmanović-Tasić odigrati, kao na bis. Jedna od upečatljivih scenskih fusnota koje je publika izabrala je „Vrtenje“- glumica se u toj sceni dugo vrti oko sopstvene ose, objašnjavajući pri tome vrlo složena I zanimljiva značenja tog čina, u smislu uspostavlja kontrole nad telom i umom. Mogao se primetiti jasan porast interesovanja gledalaca, odnosno njihove intenzivnije reakcije kada postaju direktni učesnici, kreatori toka igre, akteri, ne samo odvojeni posmatrači. Žak Ransijer tvrdi da onog trenutka kada publika iz pasivnog položaja pređe u aktivni – nastaje političko pozorište, jer se na taj način, u tom momentu, oblikuje svest o mogućnostima promene, putem individualnog delovanja. Za Brehta je, slično, političko pozorište ono pozorište koje pokazuje da je društvo promenljivo.

Ana Tasić, LUDUS

“This performance was created from a need to confront a personal and social inheritance, the relationship between the archetypes of feminine and masculine principles and the destructive force of politics. The words of Bertold Brecht “Unhappy the land in need of heroes” that are quoted in the performance remain like an echo, a boomerang that keeps coming back into the consciousness of the spectator, hitting it and provoking it.”

Ana Tasic, “LUDUS-theatre journal”, January/February 2013.